Konkurentnost je jedan od onih pojmova koji kroz medije svakodnevno susrećemo ali o njemu i dalje ne znamo dovoljno. OECD (Organisation for Economic Co-operation and Development) definira konkurentnost kao: „Sposobnost zemlje da u slobodnim i ravnopravnim tržišnim uvjetima proizvede robe i usluge koje prolaze test međunarodnog tržišta, uz istovremeno zadržavanje i dugoročno povećanje realnog dohotka stanovništva.“ Međunarodna konkurentnost država, sve do nedavno, objašnjavala se teorijama međunarodne razmjene koje potječu još od Adama Smitha, no današnja globalna ekonomija prekomplicirana je da bi se objasnila tradicionalnim teorijama. Novu teoriju konkurentnosti, prema kojoj nacionalno blagostanje nije nasljedno već se ono stvara ispravnim strateškim izborima, predložio je harvardski profesor Michael Porter. U svom djelu Konkurentska prednost nacija (The Competitive Advantage of Nations) on tvrdi: “Dok se u prošlosti razvitak zemlje zasnivao na komparativnim prednostima, poput jeftine radne snage i prirodnih resursa, danas se osnovom za ekonomski razvitak smatraju napredni faktorski uvjeti zasnovani na znanju, razvijenoj infrastrukturi, visokoj tehnologiji i inovacijama.” Iako kritičari ove teorije zamjeraju Porteru nedosljednost logike u njegovim tvrdnjama te nedostatak empirijskih dokaza, pitanje konkurentnosti i dalje zauzima središnje mjesto u ekonomskim razmišljanjima kako razvijenih tako i zemalja u razvoju.
Nema komentara:
Objavi komentar